Boško Buha, bombaš „Partizanske artiljerije“, jedinice mladih i djece, sa šesnaest godina pohvaljen je za uništavanje neprijateljskih bunkera.
Nitko se nije ni upitao što to dijete radi na ratištu.
Mlad i zdrav poginuo je u jednoj akciji i postao heroj.
Pola stoljeća kasnije naoružani su neki drugi, malo stariji, zdravi i poluzdravi momci.
Nakon pobjede malo ih je ostalo zdravih.
Svejedno su pod uzglavljem zadržali svoje oružje. Za ako zatreba.
Zdravi su od države tražili i dobili.
Bolesni su lutali kroz liječničke ordinacije i zakasnili tražiti. Ostali su izgubljeni, sami i nemoćni.
S oružjem u ormaru.
Prije par godina na mostovima iznad Jadra publika čeka da se drama rasplete u akciju. Prometnica je zatvorena, policija, vatrogasci i snajperist u potpunoj spremnosti. Petnaestak ljudi evakuirano je iz svojih kuća.
Očajan, bolestan bombaš zauzeo je položaj u cisterni na benzinskoj stanici.
„Neću ić doma i neću aktivirati bombu. Pustite me na miru da još stojin ovde.“
Ivica živi s mlađim bolesnim bratom od 500 kuna mjesečno.
Zakasnio je s predajom dokumenata za rješavanje mirovine branitelja nakon što je hrabro služio Domovini tri godine, a koju je zatražio tek kad je ostao bez posla.
Nemoćan i zaboravljen, najavljuje zauzimanje benzinske postaje, na što policija reagira i traži ga – kod kuće. No, on je već s tri bombe zaprijetio vozaču cisterne i sjeo na njegovo mjesto.
Napokon uspijeva privući pažnju sumještana, liječnice, svećenika, gradonačelnika, snajperiste, policije, vatrogasaca i cijele javnosti.
Nakon šesnaest sati drama prelazi u kratku akciju. U polusnu primjećuje specijalce, aktivira bombu i ozljeđuje jednog policajca.
Ubijaju ga.
Više ne živi s mlađim bolesnim bratom.
Njegova drama je završena.
Dok razmišljamo o tome kome milimetar dijeli dekolte od toplesa, pristaju li crvene salonke uz bijelu torbicu, koliko smo kilograma dobili od kraja ljeta, ima li Mirkova supruga ljubavnika, gdje ćemo na skijanje ove zime ili zašto nam nokti pucaju, pravi se život živi izvan naših zaštićenih snova.
Bolesnici su naoružani, braniteljske liste su popunjene lažnjacima, okrećemo leđa ljudima koji trebaju naše rame, čekamo da drame same od sebe prijeđu u akciju.
A heroja ni na jednoj strani.