Čak i da je Zoki pred takozvanim predstavnicima branitelja govorio istinu, a nije, čak i da je je imao razloga nalaziti se s njima, a nije, sve i da sa druge strane stola nisu bili subverzivni reketari osnovnog civilizacijskog poretka i tihi pučisti koji rušiše onomad upravo njega, a bili su, čak i da nisu očigledno u službi njemu deklarativno suprotstavljene strane, a jesu, čak i da je Srbija u spomenutom kontekstu šaka jada, a jest i nije, čak i da je Bosna i Hercegovina u spomenutom kontekstu big shit, a nije i jest, čak i da nije lider stranke koja deklarativno zastupa antifažizam, a jest, čak i da nije u sat vremena neodređenog i potpuno beskorisnog blebetanja izgovorio hrpetinu big shiteva, a jest…posprdno spomenuti nečiju majku kao “vojnu lekarku”, u onim okolnostima, pred onim i onakvim polusvjetom, pred ljudima koji upravo egzistiraju – pljujući pritom u lice već godinama čitavoj uljuđenoj Hrvatskoj – na takvim primitivnim, šovinističkim sintagmama i parolama, toliko je jadno, amoralno, ponižavajuće i govnarski da je mali prištavac sa košarkaškog igrališta u ovom slučaju nadmašio samoga sebe. Ovoga bi se zacijelo posramio i dida mu ustaša, da iz raja pakla može gledati kakva šupčina mu je unuče.
Karijeru je započeo kao Tuđmanov kadar, onog istog Tuđmana koji je sa spomenutom srpskom čaršijom rješavao etničke varijable i jednadžbe, da bi tako iz Bosne naposljetku napravio big shit.
Još od tada se mnogi pitaju je li taj bahati snobić možda HDZ-ova krtica, je li zaista toliko nevješt ili je u konačnici ipak diverzant. Diverzant Glupix koji u političkoj borbi gubi sve što se bilo kako može izgubiti, osim jednih jedinih izbora koji se, unatoč njegovim kontinuiranim ispadima, ama baš nikako nisu mogli izgubiti. Gubio je praktički dobiveno, padao s tenkova, baljezgao nesuvislo, kontinuirano i autokratski provodio negativne selekcije, okružio se ulizicama, neznalicama i poltronima, besramno se ulizivajuć’ samo krupnom kapitalu, a sad je, nesvjesno naravno, nadmašio sva dosadašnja ostvarenja, jer je jednim udarcem unaprijed uvjerljivo izgubio već praktički dobivene izbore i uništio zadnje nade u postojanje vizije građanskog društva od strane njegove političke opcije. Ovo je posljednji pucanj u glavu građanskom društvu jer od dvjesto tisuća glasova esdepeovskih šupaka – glasa čuti nije. I posljednji podvig diverzanta Glupixa.
Nikada on nije bio ni ulični frajer, kako ga predstavljaju mnogi mediokriteti i poluinteligenti iz njegove šupčarske stranke. Nisi frajer ak se praviš frajer nego ako jesi. Onda si prva ekipa. A takvi šupci u prvu uličnu ekipu nisu nikada mogli upasti, niti će ikada moći.