Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Šustar simpatičan je čovjek koji i u svojim četrdesetim godinama njeguje izgled mladenački razbarušenog znanstvenika i intelektualca. Iza te fasade pak, ne stanuje ništa moderno i suvremeno, rekli bismo, čak ni znanstveno, s obzirom da naš ministar znanosti njeguje dogme stoljećima starije čak i od Darwina, a kamoli od suvremenih znanstvenih, dakle, fizikalnih, bioloških, kozmoloških, geoloških i drugih, spoznaja. Pritom dakako ne ciljamo na njegovu vjeru, jer zašto bi to nekome smetalo, nego na sklonost ka kreacionizmu, što nije isto. Naprotiv, može biti vrlo štetno.
Radi se dakako o njegovim stavovima o evoluciji iznesenim u članku Znanost i religija kod Ruđera Boškovića, koji je s Aleksandrom Golubović supotpisao 2012. godine u jednom teološkom časopisu, a koje je nedavno ponovio i u Stankovićevoj emisiji Nedjeljom u 2. Ali u kakvoj bi to moglo biti vezi s aktualnim smanjivanjem proračunskih sredstava?
Loša beskonačnost u Banskim dvorima
Osim što iznosi krajnje neznanstvene, tj. kreacionističke sumnje u evoluciju, kao što je argument složenosti i savršenosti oka sisavaca, ministar Šustar poziva se i na tzv. antropsko načelo prema kojemu su prirodni zakoni tako podešeni da podržavaju život – da su samo malo drukčiji, život kakav poznajemo navodno ne bi bio moguć. Ali u antropskom načelu postoji logička zamka koju naš ministar nema potrebu iznijeti kao protuargument, pa stoga upada u nju kao kakav intelektualni i filozofski diletant, naime: život je možda evoluirao unutar tako nastalih prirodnih zakona, pa se sada samo tom životu čini da su ti prirodni zakoni stvoreni baš za njega!
Očito je na djelu ono što je Friedrich Nietzsche u Sumraku idola opisao kao obrtanje uzročno-posljedičnog slijeda, odnosno zamjenjivanjem posljedice uzrokom. On to naziva iskvarenošću uma, te iznosi brojne primjere, među kojima je dakako i pojam Boga. No dok njemački filozof govori o tome kao o imaginarnim uzrocima i nudi psihološka objašnjenja, kreacionisti i hrvatski ministri još uvijek govore kao o znanstvenim činjenicama.
U maniri tipičnog ignoranta i manipulatora kojemu je intelektualno poštenje crno ispod nokta, ministrant znanosti i mister simpatičnosti Predrag Šustar ne iznosi znanstvene i logičke protuargumente niti za čuveni, kreacionistima do perverzije drag argument složenosti – koji se također može pobiti na više načina: najvažniji je taj da evolucija ne radi u velikim skokovima niti nove organizme pukom slučajnošću sastavlja od različitih razbacanih komada, niti živa jedinka rađa odjednom gotov primjerak potpuno nove vrste, naprotiv, evolucija je polagana, promjene su iz generacije u generaciju jedva vidljive, i kroz veliki vremenski period, a zahvaljujući prirodnom odabiranju (i ne samo njemu) i prilagodbi okolini, dovodi do novih i složenih struktura. Kreacionistima i ministru drage dječje prispodobe o slučajnom sastavljanju satnog mehanizma na pustom otoku ili mlažnjaka na smetlištu padaju u vodu, jer niti jedan znanstvenik nikada nije tvrdio da evolucija tako radi. To je naprosto neistina. Kao protuargument ministrovim dogmama, a koje on kao tobože znanstvenik i filozof nema potrebu da iznese, može se još navesti sljedeći logički zaključak: složeni organizmi, poput čovjeka recimo, uvijek stvaraju jednostavnije stvari od sebe, a ne složenije; to bi značilo da je Bog složeniji od svoje kreacije što uvodi u priču njegovu beskonačnu složenost i dakako pitanje porijekla te njegove složenosti i tu smo već na terenu loše beskonačnosti. Ergo, funkcionalna jednostavnost prirode podrazumijevala bi i možda dokazivala Kreatora, a ne složenost. Ako sad razmotrimo oko sisavca, još jedan kreacionističko-ministarski fetiš, vidimo da ono ne samo da nije savršeno i jednostavno, nego je izrazito nesavršeno i složeno, zapravo je toliko nesavršeno, tvrde evolucijski biolozi, da bi ga kao takvog dizajnirao jedino kompletni idiot. Sve na oku svjedoči o polaganom i tegobnom razvoju kroz milijarde godine, s mnogo promašaja i ponovnih pokušaja.
Fosilni ostaci pred glasačkom kutijom
Ali našem simpatičnom i cool ministrantu znanosti argumentirane su rasprave, logičko zaključivanje i intelektualno poštenje zadnje rupe na svirali. On će radije prigrliti i javno promicati vlastite ideje o bogu kao bogu praznih mjesta (bogu koji neprekidno uzmiče pred znanošću i popunjava prazna mjesta koja ona još nije popunila, a u članku o kojemu je riječ čak i piše o »rupama u teoriji evolucije«), potičući tako među mladima, kao pravi hrvatski ministrant znanosti, ne-znatiželju, ne-istraživački duh, nekritičnost, a vjerojatno i netrpeljivost prema babarogama znanosti. Ukratko, duhovno i duševno mrtvilo, kakvo više nije drago ni Vatikanu. No razumljivo je da Kaptolu ipak jest – prosvijećeni i obrazovani hrvatski puk posljednje je što njima treba; zaglupljeno biračko tijelo da. Isprani mozak s pravom glasa. Da bi brda love i dalje nesmetano sjedala iz državne blagajne.
Prazna mjesta u teoriji evolucije za kreacionste su prazna mjesta u fosilnim ostacima, odnosno tobože nepostojeći prijelazni oblici: »argument« je to koji razotkriva jedino njihovu glupost, neinformiranost i manipulativnost. I u pravu su, prijelaznih oblika zapravo i nema, ali samo zato što su svi oblici prijelazni iz nečega u nešto. Evolucija se ne događa u velikim skokovima i štakor nikada nije rodio zeca, a zec dikobraza, klokana ili konja. Najljepše od svega, tvrde biolozi, evolucija bi bila dokazana čak i kad ne bi postojao niti jedan jedini fosil: fosili su sretna okolnost, ali nisu ključni. Čudno da to jedan natprosječno obrazovani ministar znanosti ne zna, a ne mora daleko ni tražiti. Jedan od bezbrojnih dokaza evolucije nalazi mu se pred nosom, na otočiću Pod Mrčaru u Lastovskom arhipelagu, gdje je jedna vrsta guštera, prilagođujući se novoj okolini, evoluirala (i vanjski izgled i probavni trakt i dr.) od 1971. do 2008., za samo 19 generacija! A pritom nema ni fosilnih ostataka ni »prijelaznih oblika«. Čudno da jedna ministar znanosti ne zna za to. Ili ne želi da birači znaju?
Unatoč svemu, i da se izbjegne krivo tumačenje, treba se vratiti početku ovoga članka i ponoviti: nije problem u uvjerenju da je Bog pokretač Velikog paska ili pokretač evolucije na Zemlji, ili pak sveznajuća instanca koja uplivima na subatomskoj razini može dalekosežno pokretati razvoj događaja i uplitati se u sudbine živih bića (na stranu to što je i sama ideja o bogu kao pokretaču evolucije jako diskutabilna: podrazumijevala bi također glupog i ne baš svemoćnog boga koji stvara vrlo polako i s mnogo pogrešaka, ponovnih pokušaja, stranputica i slijepih ulica); problem je što ministar znanosti neke zemlje podastire stoljećima stare i prevladane dogme kao suvremene znanstvene činjenice, a mi bismo to trebali ignorirati kao bezopasnu igrariju, zarad svjetonazorskih razlika? A kurikulum i proračun?
Prijelazno oblici u kaptolskim fosilima
Ali da vjera i kreacionizam nisu jedno te isto i da je katoličanstvo odavno odustalo od doslovnog čitanja Postanka, ne treba ponavljati. Ili treba? Papa Franjo je vjernik, ali nije kreacionist. I papa Benedikt XVI. je vjernik, a ne kreacionist. I papa Wojtyła bio je vjernik, a ne kreacionist. Većina teologa i crkvenih dostojanstvenika, barem stranih, također su vjernici, a ne kreacionisti. Većina britanskih biskupa 2002. godine potpisala je otvoreno pismo tadašnjem premijeru Tonyju Blairu, zabrinuta zbog prodora kreacionističkih ideja u neke britanske škole, u kojemu između ostaloga stoji: Evolucija je znanstvena teorija s velikom moći objašnjavanja te je u stanju protumačiti golem niz pojava u mnogim disciplinama. Ona se može poboljšavati, potvrđivati pa čak i radikalno mijenjati u skladu s dokazima. To nije, kao što tvrde predstavnici učilišta, »vjersko stajalište« u istoj kategoriji s biblijskim naučavanjem postanka svijeta koje ima drugu ulogu i cilj. (izvor: Richard Dawkins, Najveća predstava na Zemlji, preveo Žarko Vodinelić)
Bi li hrvatski biskupi skupa s hrvatskim znanstvenicima supotpisali ovakvo otvoreno pismo, u slučaju uvođenja kreacionizma u nastavani program? Pokušajte to zamisliti i vidjet ćete nešto toliko suludo nerealno, da svaki odgovor postaje nepotreban. Prijelazni oblik hrvatskog klera prema građanstvu i prosvjećenosti 21. stoljeća, koji nikako da nađemo u fosilnim ostacima.
To sve, dakle, znanstveni dokazi s jedne i stajalište Vatikana s druge strane, ipak nije dovoljno hrvatskom kaptolskim pijunima u Banskim dvorima, pa će oni svoje sumnje u znanstvene spoznaje zaogrnute u tobože pametnu argumentaciju iznositi i u udarnim televizijskim terminima, kao da ovaj narod nije već dovoljno zaglupljivan. Da ovakve kritike nisu vođene isključivo svjetonazorskim razlikama, dok se bitne stvari guraju pod tepih, kako to vole palamuditi facebook-ignoranti i njegovatelji imaginarnih uzroka, pokazuje činjenica da je proračun za znanost i obrazovanje manji za 158 milijuna kuna, dok su vjerske zajednice dobile znatno više negoli dosad (a zasigurno će više ili jednako dobiti i Crkva). Pa ako se moralo rezati, očito se nije rezalo dosljedno, naprotiv, za neke se imalo i viška. Možda je to prvi korak, pod krinkom mjera štednje, smanjivanja deficita i tome slično, jer kome trebaju skupi kabineti, laboratoriji i znanstvena oprema? Hrvatskim školama sigurno ne, hrvatskim školama trebaju kreacionističke slikovnice, katekizam i po mogućnosti skraćena ilustrirana Biblija, da se lakše shvati. Tamo piše sve što je bitno malim Hrvatima, a i velikim. Jebeš znanost i njihove rupe u fosilima. U koju god zaviriš, čuči neki gnjavator i postavlja pitanja. Je li tako, ministre?