piše: Branko Rafajac
Mogla je ljevica u 21. stoljeću zauzeti svoje prirodno mjesto u obrani radničkih prava, u obrani socijalnih i inih drugih prava, ali Milanović & Co. ipak su izabrali drugi put.
Izabrali su lagodan buržoazijski život ispunjen ručkovima u Taču, ljetovanjima kod Tedeschija, vožnju službenim Vladinim avionom na pražnjenje premijerovih testisa, milijunska preuređenja dekora ministarstava, pokušaj prodaje autocesta koje su jedino što još vrijedi u ovoj državi, prodaju Croatia osiguranja, kriminal nad kriminalom u obliku predstečajne nagodbe i za kraj -ili početak ako vam je milije- deložacije nezaposlenih i blokiranih građana iz njihove jedine nekretnine u kojoj žive.
-možemo li…
U toj jednoj općoj sprdnji od politike koju je provodio Milanovićev SDP-e, a prije njih Sanaderov i Tuđmanov HDZ-e i naravno Račanov SDP-e, ekipa folera iz SDP-a zatalasala je na tematici antifašizma, ustaša i partizana, narodnooslobodilačke borbe i prava građana LGBT orjentacije.
Uzeli su sebi isključivo pravo na nasljeđe koje su im ostavili partizani i antifašisti…nego, kako biješe ona stara narodna, “fašizam, kad slijedeći puta dođe, za sebe će reći da je antifašizam“.
Tako i bi, dok su nas uvjeravali kako su putevi ljubičice bijele u smjeru podrške SDP-u, kako je naš novi mili vođa drug Milanović, kako je od naših života važnije ispunjavanje forme u smislu ideološkog određenja koje se svodi na komemoracije u Jasenovcu ili Bleiburgu, kako nas napadaju ustaše i fašisti na nogometnim utakmicama pored nas se potpuno neometano prošetao kapitalizam i vječna nam tranzicija.
Ne samo da su prvoborci i proleteri iz SDP-a -kako ono kažu naši susjedi- promašili ceo fudbal, nego su se tom epskom promašaju priključili i oni koji sebe drže prvacima progresivne ljevice.
Nema nikakve dileme oko toga da je ekipa iz Živog zida u najmanju ruku smušena, ali ono što je neupitno je činjenica da im je cilj i borba točno u smjeru kojem treba biti.
Naime, u 26 godina političke estrade na prste jedne ruke možemo prebrojati saborske zastupnike i političare koji su govorili istinu i samo istinu, ali svi od reda bili su podjednako denuncirani i prokazivani kako od HDZ-a tako i od njihovih navodnih saveznika SDP-a.
Vladimir Bebić i Vlado Gotovac sasvim su dovoljan primjer političke travestije u Hrvata koju su izazvali na ljevici i desnici i koja ih nikako nije mogla provariti zbog istine koju su govorili.
Danas takve osjećaje izaziva ekipa iz Živog zida, nema SDP-ovca ni HDZ-ovca koji ne drži tu ekipu samo smetnjom na putu demokracije po jednoumnim i poslušničkim partijskim mjerilima, nema tog progresivnog ljevičara koji će sa podozrenjem i podsmjehom odmahnuti rukom na tematiku deložacija i koji će lakonski zaključiti kako su silni pokušaji sprječavanja deložacija ustvari bili neuspješni.
Da, možda su akcije sprječavanja deložacija bile u potpunosti neuspješne, ali obzirom da ni jedna politička stranka, ni jedan intelektualac na lijevom političkom spektru koji bi po prirodi stvari trebao braniti pravo građana na dostojanstvo, pravo na rad, a samim time i pravo na mogućnost da redovno može plaćati svoje račune i kredite, tako da ga se ne dovede u situaciju da ga policija mora deložirati iz njegovog doma, samo zato što mu je uskraćena mogućnost normalnog funkcioniranja.
Dakle, ako uzmemo u obzir da se ni jedna stranka ni političar ljevice nije ozbiljnije posvetio ovom problemu već upravo suprotno, onda bi po logici stvari trebali zaključiti da je ta tzv. ljevica ustvari produžena ruka kapitalista i posredno tome zastupaju fašističke ideje isključivosti…ako nemaš love, mi te izbacujemo iz tvog doma i praktički te protjerujemo iz države.-
Možemo li -gledajući iz ovog kuta- reći da su SDP-ovci postali ovakvom politikom ustaše 21. stoljeća?
-možemo li vol. II…
Da bi čitavu stvar oko deložacija doveli do krajnjeg apsurda i potvrdili onu tezu da “sit gladnome ne vjeruje“, pobrinuo se nitko drugi već glavom i bradom Željko Glasnović.
Taj smušeni neoustaški bojovnik, suženih intelektualnih kapaciteta, krajnje pogubljen u bespućima povijesne zbilje, ali sa jakim osjećajem za nepravdu stao je u obranu deložiranih i ionako kaotičnu situaciju doveo do granice usijanja.
Naime, šta sad da rade pogubljeni ljevičari, kako da isprave svoj zajeb u pogledu deložacija, jer očito je da je ljevica itekako zakasnila sa reakcijom u zaštiti ljudskih prava ovih nesretnih, nezaposlenih, ovršenih, blokiranih, deložiranih i od strane krupnog kapitala mrcvarenih ljudi.
Kako da ljevica ispravi ovu povijesnu “nepravdu” u kojoj im jedan pogubljeni Pernar i indolentni Sinčić daju
instrukcije iz komunističkog manifesta i to praktičnim prikazom?
Kako da ljevica krene u smjeru borbe protiv kapitalizma kad im je ulogu proletera, revolucionara, borca protiv kapitalizma iz ruku oteo neoustaša Glasnović?
Možemo li -gledajući iz ovog kuta- reći da je ekstremna desnica i neoustaška dijaspora preuzela ulogu partizana u 21. stoljeću?
Naravno da je SDP-ovcima najlakši izgovor kako je HDZ-e kriv za sve i nitko normalan ni ne osporava da su HDZ-ovci već 26 godina hodajuća katastrofa ove države, ali to nikako ne može biti opravdanje za ovakvo javno mrcvarenje obespravljenih građana, a tu priču nam servira stranka koja sebe proziva socijaldemokratskom.
-Gdje se krije socijaldemokracija u deložaciji obitelji iz njihove jedine nekretnine u kojoj žive?
-Gdje se krije socijaldemokracija u blokiranju građana da ne mogu godinama normalno i po zakonu funkcionirati u društvu?
-Gdje je socijaldemokracija kad država posluje sa lihvarima koji od 100 kuna duga naprave 1000 kuna duga?
Gdje se krije socijaldemokracija, gdje se krije antifašizam, gdje su te tekovine narodnooslobodilačke borbe, gdje su ti sinovi i unuci antifašista, partizana i komunista koji bi se trebali usprotiviti fašistima krupnog kapitala i isključivih metoda vladanja po principu arijevske superiornosti?
Jer kako drugačije prozvati ovo iživljavanje nad nezaposlenim, ovršenim, blokiranim i deložiranim građanima kojima je uskraćena mogućnost normalnog funkcioniranja u društvu nego fašizmom…recite drugovi gdje se krije ta socijaldemokracija?