Hrvatska je jedna jako zanimljiva katasarska čestica. Vrlo čudnovata, puna čuda i čudesa. U neka od tih čudesa je gotovo pa nemoguće povjerovati, budući da su mimo svakog prirodnog zakona. U njima se vidi djelo samog Boga Oca Svemogućega, njegova milost i proviđenje. Jedno od takvih čuda nad čudima je da u našoj što zemlji, a što dijaspori ima gotovo 150 generala. Pazi: sto i pedeset! Tridesetak ih je aktivno, ostali su u penziji.
Svakakvih se zanimljivih likova može među njima naći: žena, sveučilišnih profesora, pravnika, inženjera, liječnika, špijuna, zatucanih geostratega i geozubala, vozača autobusa, konobara, instalatera centralnog grijanja, saborskih zastupnika, mutikaša, utajivača poreza, kamatara, siledžija, homofoba, ribara, pijanaca, švercera oružjem i naftom, biznismena, prevaranata, bjegunaca od pravde, ratnih zločinaca, serijskih ubojica i drugog ološa. Vrlo šaroliko društvo, mnogo šarolikije od onoga na, recimo, psihijatrijskom odjelu; međutim, svi imaju nešto zajedničko – epolete s pleterima i čvarcima.
Ima u generalskom zboru i fine gospode, pametnih ljudi, doktora znanosti i diplomata od formata, ali, bogami, ima i gomolja. Jedan od tih gomolja, krumpir nad krumpirima, nedavno se izderao na fejsu. Biranim riječima, u lirično – histeričnom tonu, obrušio se na studente Filozofskog fakulteta koji protestiraju protiv fakultetskog i sveučilišnog establišmenta. Podsjetimo se, studenti i mnogi njihovi profesori ne slažu se s dekanom i rektorom, likovima koji su naumili FF pretvoriti u bunker i načiniti od njega filijalu katoličke bogoslovije. Agresivni dekan i mlitavi rektor provode svojevolju, smjenjuju i postavljaju kako im se prohtije, raspuštaju i sazivaju kako im se ćefne, prijete, dovlače zaštitare… uglavnom igraju se šerifa i njegovog zamjenika. Studenti su rekli: što je previše, Previšić je! Miogli su, u istom tonu, nastaviti: rektum, a ne rektor!
Onaj naš maloprije spomenuti general – gomolj (ime mu ne treba navoditi), naš demokrata koji je alergičan na svakoga tko ne diše kao on, naš katolik koji bi lustrirao svakoga tko mu se ne sviđa, koji bi začepio sve te lajave gubice, posegnuo je za domovinsko-demokratskim metodama. On bi ta „razmažena derišta“ i „sotonističku bandu“ najprije pendrečio, onda bi na njih špricao suzavac, a na koncu bi ih počastio čizmom u zube. U međuvremenu bi studenticama i studentima brijao noge i pazuhe. Poslije svega, toj probisvjetskoj studentskoj kopiladi slijedi deportacija. U Sjevernu Koreju. Odlično! Nema ispraznog strijeljanja, nema vješanja, nema odrubljivanja glave. Ne! Umjesto toga, naš humani general „lustrator, a ne staljinista“ planira humano preseljenje, vještinu koju je vjerojatno do savršenstva ispekao po bosanskim ratištima. Sve pomalo zaudara na Endlösung der Judenfrage: nema više podivljaloga titojugenda, sad će cvasti samo pripitomljeni franjojugend. A možda i antejugend, ako se bude dovoljno gnojilo. Namjesto onih koji patološki mrze Hrvatsku, niknut će oni koji je patološki vole.
Ne možemo a da ne uočimo da je naš general cijelo vrijeme posvađan i s logikom i sa samim sobom. On nas svojom sirovom glavom uči kako se učinkovito bori protiv “medijskog linča”: linčovanjem. On se obrušava na “kvazi intelektualce” na – jel’da – autentično akademski, intelektualan način. On cvili jer ga napadaju zbog “verbalnog delikta”, dok sebi zadržava ultimativno pravo suditi što se smije, a što ne smije misliti ili reći. On proziva one koji patološki mrze sve hrvatsko, dok istovremeno patološki voli sve hrvatsko. On, prototip jednoumnog generala, hvata se križarske borbe protiv jednoumlja??? On nam praktično i na licu mjesta demonstrira što je to lustracija i kako se ona provodi, pri čemu – jadan i neobrazovan – ne razumije da lustracija nije vješanje o luster, dapače da nema nikakve veze s lusterima. Eto što dobijemo kad se mikrofona (tj. fejsa) dočepa faca u oficirskom šinjelu, opasaču i cokulama, a bez ikakve diplome. Smijemo li mu oprostiti, budući da je svojim očinjim vidom fakultetima vidio samo fasade?
Najbedastije od svega bedastoga je to što ovaj reciklirani ustaša danonoćno oko sebe traži, pronalazi i progoni reciklirane komuniste. To bi bilo otprilike isto kao kad bi hercegovačko tovarno magare tražilo, pronalazilo i progonilo bosanskog tovarnog konja. Reciklirani nam general nesebično nudi sebe i svoje izmjene i dopune vlastite gluposti. Prava pokazna vježba skakanja u vlastita usta, prava demonstracija obnovljivih izvora budalaštine!
Kao što se lijepo može vidjeti, za našeg bijesnog general-Isusa (tako ga je navodno nazvao onaj naci-narkoman) budućnost još nije počela; njemu čak ni prošlost nije prošla. Sadašnjosti za njega nema, niti on za njom žudi. Zaglavljen u vremenu u kojem se nije bio ni rodio, on bi najviše volio mlatiti partizane i spašavati ustaše, usput pendrekom Hrvaticama i Hrvatima utjerivati domoljublje u bubrege i kosti. Sigurno ga pri tome ne plaši nezaustavljiva, zaglušujuća tišina koja dolazi s Pantovčaka.
Što još treba reći? U usporedbi s ovom generalskom majmunarijom, ono šatoraško cirkusiranje od pretprošle godine doima se kao hipijevski tulum, kao promocija nuklearnih fizičara na Princetonu, kao prvopričesnička proslava u seoskoj župi. One braniteljske plinske boce, u usporedbi s umiljatim generalskim depilacijskim pendrekom, danas djeluju tako neokaljano, djevičanski i anđeoski.
* * *
Moramo stoga od sveg srca zahvaliti našoj dragoj dijaspori-a-ne-bosanskoj-provinciji što nam je nesebično izabrala našeg dragog generala i veselo nam ga dostavila ravno u parlament. I tako dva puta. Hvala, niste trebali!