Pokemon groznica proširila se cijeloj kugli zemaljskoj. Pametni ljudi isukali pametne mobitele i marljivo ganjaju Pokemone. Pokemona ima različitih i raznih, ali svi su odreda šareni i svaki je na svoj način simpatičan. Neki endemični primjerci mogu se naći samo u Lijepoj Našoj – bilo da u njoj dišu ili su u njoj zakopani. Mobitele uz šake i – ako se samo na sekundu koncentrirate – uhvatit ćete ono o čemu Ameri, Kinezi, Rusi i ostala šaka jada mogu samo sanjati. Ovdje donosimo nepotpuni katalog…
Alojzije Stepinac: Pokemon nulte generacije; uskoro svetac, a ne vikar. Hrvatski mučenik. Najljući neprijatelj Ante Pavelića, na kojega je spremio najmanje šest pobuna i jedanaest atentata. Denuncirao ga po endehaziji, Vatikanu i Berlinu. Golim rukama spasio 12 milijuna židova, 42 milijuna Srba i pola milijarde Roma. Sudili mu dva puta, u razmaku od 70 godina – oba suđenja bila su politički montirana. Kolika faca moraš biti da ti dva puta pakuju?
Mile Budak: još jedna nula; ustaški ministar (ne Oreškovićeve nego Pavelićeve) ustaške vlade. U pubertetu je pisao pjesmice. Kitio se titulom poglavnikovog doglavnika. Ponosni vlasnik brojnih ulica, škola, knjižnica, vrtića, bolnica i molova diljem pizde materine. U njegovom humanističkom resoru bili su bogoštovlje, nastava, ćudoređe i rasni zakoni. Nadasve je obožavao vrbe. Od svih kućnih ljubimaca volio je samo psine. Svojim pregnućima i narodnim zaslugama zaslužio je doživotno odlikovanje. Štrikom.
Miro Barešić: hrvatski vitez i terorist. Udba mu podmeće da je sanjao Hrvatsku i usput ubijao ambasadore po Skandinaviji. Domaća verzija Gavrila Principa. Poginuo u zadarskom zaleđu, pod sumnjivim okolnostima i od sumnjivog metka, a ni razlog nije sasvim jasan. Ili jest? Obljetnica njegove smrti obilježena je, ni manje ni više nego proslavom (!!?) u rodnom selu, u nazočnosti jakih estradnih i ministarskih snaga. Tom je prilikom, za svoje sasvim nedvojbene zasluge, dobio spomenik.
Zvonko Bušić: hrvatski vitez i terorist. UDBA mu podmeće da je sanjao Hrvatsku i usput otimao putničke avione, podmetao eksplozive i ubijao policajce. Nakon jedne nadahnute biskupske propovijedi na jednoj nadahnutoj biskupskoj misi uzeo pištolj i ustrijelio se u glavu. Psihijatri nisu uspjeli utvrditi da li se radilo o konstruktivnoj kritici hrvatske države ili o konstruktivnoj hrvatskoj samokritici. Hitni kandidat za spomenik.
Čorić Tepeš: jedan od tri duplo-dvojna Pokemona. Kao hamburger i krumpirić, kao prst i nokat. O njima je glupo govoriti u jednini, a nemoguće u množini. Uglavnom: stupovi hrvatske desnice, ajatolasi pravaštva. Dvije glave s dvije brižljivo fazonirane bradice i jedva jedno tijelo. Izbacili HDZ iz Domoljubne koalicije i preuzeli mukotrpnu željezničarsku zadaću – biti domoljubna lokomotiva. Dizel-električna. Sve što znaju i imaju za reći stane u jedan SMS.
Kujundžić Prgomet: još jedan duplo-dvojni Pokemon. Voli sam sebi skakati u usta, a nije mu mrsko ni posrati se pa polizati. Za njega je poznato da je odlučan, da ne oklijeva i da mrzi kunktatore. Uvijek se vraća na mjesto zločina, provjeriti da nije koja fotelja slučajno ostala prazna.
Mustač Perković: najnoviji duplo-dvojni Pokemon, postoji tek od danas. Fizički je u Münchenu, ali faktički je u najtemeljitijim temeljima naše domovine. Što god da vidite, čega god da se dotaknete – sve je to njihovo djelo, uključujući i prvu hrvatsku putovnicu, onu mirogojsku. Čim istrune u njemačkom kazamatu, dobit će lijep spomenik. Brončani, kičasti.
Velimir Bujanec: prosvjetitelj i enciklopedist. Hrvatski Voltaire. UDBA ga ne voli, pa mu podmeće drogu i kurve. Vrlo je širokog svjetonazora, doduše vremenski ograničenog između 41. i 45. Majčica priroda se s njime malo našalila, pa mu umjesto centimetara uvalila kilograme. Ništa strašno: u njemu je silna želja da poraste. Njegova karizma širi se kao smrad oko štale. Kad bude veliki, želio bi biti Gordan Jandroković.