Demokracija u predstavničkom modelu realno ne postoji, odnosno realna je u točno u onolikom volumenu u kojem izabrani predstavnici žele da bude.
Umjesto utjecaja na odluke koje imaju implikacije na društvo i nas same, mi utječemo samo na izbor onih koji odlučuju umjesto nas.
Oni odlučuju o svemu, a najčešće čak i taj naš minoran utjecaj grubo izigravaju političkom trgovinom i konvertitstvom.
Stranke s najmasivnijim utjecajem i njihovi apologeti su jako zainteresirani da održe ovakav model i nevjerovatno unisono izbjegavaju bilo kakvu objektivnu i argumentiranu raspravu o definiranju za društvo korektnih unutarpolitičkih odnosa, a razlog je više nego očit, upravo urliče u svojoj bitnosti.
U radikalno pravednijem i ispravnom sustavu, u stvarnom modelu, njihov bi politički utjecaj bio neminovno minimaliziran i bili bi zakinuti za mogućnosti provođenja manipulacije ovolikih razmjera. A od nje žive vrlo dobro i sigurno, ona im je habitus djelovanja, alat i modus samoodrživosti.
Znakovito je u jednom akutnom, ali kratkom napadu iskrenosti rekao Hebrang; “Ja ne lažem, samo ponekad ne govorim istinu.”
Moje mišljenje o njemu mu svakako ne bi imponiralo, ali što god o njemu mislili, izrekao je tada jedan od najvažnijih diskursa novije hrvatske političke scene.
Misao vodilju hrvatskog političkog establišmenta.
