Dok s manjim ili većim nestrpljenjem čekate ishod još jedne političke afere made in Hrvatska, zabavite se uz crtice iz njemačke kuhinje političkih skandala novijeg datuma:
Jedna od medijski najpoznatijih bila je afera vezana uz bivšeg predsjednika SR Njemačke Christiana Wulffa, koji je 2012. godine dao ostavku zbog toga što je medijima i javnosti zatajio podatak da je digao privatan kredit po naročito povoljnim uvjetima, a koji su mu, k tome, odobrili poznanici/prijatelji. Osim toga, Wulff je proveo jedan vikend na njemačkom otoku Syltu, a troškove tog vikenda snosio je filmaš David Groenewold.
Također medijski snažno eksponirana bila je i afera političara iz redova CDU-a, Karla Theodora zu Guttenberga, njemačkog ministra obrane. U ožujku 2011. daje ostavku zbog potvrđenih sumnji da je prepisao veliki dio svoje doktorske radnje, nakon čega mu se oduzima i doktorska titula.
Još jedan njemački predsjednik morao je odstupiti, ovaj put zbog svojih riječi. Radi se o još jednom političaru CDU-a, Horstu Köhleru. On je, naime, u svibnju 2010. podnio ostavku zbog svoje izjave da „zemlja naše veličine, koja je orijentirana prema vanjskoj trgovini i time o njoj ovisna, mora znati da je u slučaju potrebe ponekad nužan i vojni angažman kako bi se zaštitili naši interesi, a u koje spadaju i slobodni trgovinski putevi.“
Čitav niz političara na saveznoj, pokrajinskoj ili komunalnoj razini bili su prisiljeni odstupiti sa svojih pozicija zbog korištenja službenih vozila u privatne svrhe. Među njima je i bivša ministrica zdravstva, članica SPD-a, Ulla Schmidt. Ona je sa službenim vozilom (i službenim vozačem) otputovala na godišnji odmor. Osim sto je zloupotrijebila položaj, žena je imala poseban peh, pa su joj to službeno vozilo za vrijeme g.o. ukrali. 2009. zbog svega toga podnosi ostavku.
Izgleda da su ministri obrane naročito skloni skandalima i izazivanju javnosti: Rudolf Scharping sablaznio je njemačku javnost privatnim fotografijama iz bazena u kojem se brčka sa svojom životnom partnericom. Pri tome se ne radi o problemu golotinje ili nečem sličnom: Za Nijemce je slika opuštenog ministra obrane u bazenu bila nespojiva s činjenicom da njegovi vojnici u tom istom trenutku odlaze na opasan vojni zadatak u inozemstvo (bila je riječ o Makedoniji 2005.)
Najpoznatiji njemački lijevi političar Gregor Gysi morao je dati ostavku na sve svoje funkcije 2002. kada je ustanovljeno da je „Bonus-Meilen“, koje je skupio putujući avionom na sjednice parlamenta, koristio u privatne svrhe.
Najnoviji skandal vezan je uz zelenog političara Volkera Becka, a koji je u ožujku ove godine morao odstupiti zbog toga jer je kod njega pronađena sumnjiva supstanca s narkotičkim djelovanjem.
Ukoliko imate dojam čitajući ovu listu, koja dakako nije potpuna, ali na neki način jest reprezentativna za njemačku političku stvarnost, da prepisujem bajke iz zbirke braće Grimm, moram vam kazati da tome nije tako: Ona je samo dokaz da društveno odgovorno djelovanje nije uvijek puka fraza, te da se nositelje dužnosti mora i može pozvati na odgovornost za njihove postupke, ali i njihove riječi. Nažalost, i u njemačkoj je politici pozivanje na odgovornost, iako puno češća a nerijetko i zbog puno manjih delikata nego u nekim drugim državnim politikama, ipak i dalje relativno rijetka pojava.