Kad ne kleče pred oltarima, ne mole krunice i zdravemarije, ne demantiraju napise po novinama, ne daju ostavke i sl. ministri i ministrice nove hrvatske Vlade najozbiljnije su posvećeni svojim ovozemaljskim zadaćama, te radeći u božju slavu, a korist hrvatskoga puka, kuju planove, najavljuju reforme, potpisuju imenovanja i razrješenja – već po hitnosti i važnosti vlastitog ćeifa.
Reformatorski vjetar diže se i u Ministarstvu zdravlja Republike Hrvatske, pa iako se još uvijek ne zna što će sve odnijeti, a što donijeti, jasno je da ništa više neće biti kao što je bilo, nego – zna se – puno bolje i zdravije i čišće i jasnije i slasnije i uopće – bolje ne može.
Kaže jedna njemačka poslovica da oluju žanje onaj, tko sije vjetar: Pa nek sije, komu živo srce bije.
Ipak, ono što se čuje i čita jasno ukazuje na to da će se i u Hrvatskoj definitivno etablirati (ili samo još više učvrstiti) dvoklasni zdravstveni sustav, kakav je u Njemačkoj već odavno poznat.
Iako su Nijemci jako ponosni na svoj sustav socijalnog osiguranja, a koja čine osiguranje od ozljeda na radu, mirovinsko osiguranje, osiguranje u slučaju nezaposlenosti, osiguranje za slučaj potrebe za njegom, te – last, but not least: zdravstveno osiguranje (na njemačkom: bolesničko osiguranje), velika je razlika u tome jeste li osigurani zakonski, tj. je li vaše osiguranje obavezno ili privatno. Obavezno je obavezno i ono što vas ide dobit ćete prije ili kasnije (uglavnom kasnije) jer je Njemačka ozbiljna socijalna zemlja koja svoje obaveze ispunjava. No, u konkretnoj svakodnevnoj praksi jadan je onaj koji je sustavu socijalnog osiguranja samo obaveza.
Zdravstvo, npr., i to nije nikakva tajna ni novost, najviše voli privatne pacijente. Takav pacijent može sutra nazvati broj bilo koje zdravstvene ustanove i zatražiti pregled po svojoj želji (tu se izričito preporučuje odmah na početku razgovora naglasiti da je osoba privatno osigurana). Nerijetko postoje i posebni telefonski brojevi, hotline takoreći, za privatne pacijente, koji omogućuju brzo i efikasno dogovaranje termina za pregled. Inače se može dogoditi da se po 3-4 sata okreće broj nekog liječnika dok napokon ne uskrsne netko na telefonu, tko će pacijentu ponuditi najbliži mogući termin za najbanalniju pretragu tamo za 3-4 tjedna, ili mjeseca ili … već ovisi o tome zove li se kućnog liječnika, ili neku specijalističku ambulantu. Privatni pacijent termin će dobiti unutar tjedan dana, a kad dođe na pregled uvest će ga u posebnu čekaonicu za privatne osiguranike, tamo će se moći, dok čeka, ako uopće čeka, okrijepiti nekim osvježavajućim napitkom, pregled će se obaviti uz maksimalnu posvećenost kompletnog osoblja, a na kraju će takvom pacijentu šef klinike ili privatne ordinacije osobno pročitati i protumačiti nalaze i preporučiti daljnji postupak.
Ništa nas to ne čudi jer je privatni pacijent hodajući izvor prihoda: Kad takav pacijent nazove neku liječničku ordinaciju i dogovara termin, samo te 2-3 minute telefonskog razgovora koštaju osiguranje 10,72€. Sve faze pregleda, terapije i liječenja, svi korišteni materijali, svi postupci, svaka sitnica koja se u tretmanu pacijenta koristi može se naplatiti po cijeni koja može biti i do 6 puta viša, nego što je cijena koju plaćaju obavezna osiguranja. To je, naravno, vrlo primamljivo, pa se nerijetko događa da se na privatnim pacijentima provode različiti pregledi, testiranja, postupci itd., koji nisu nužno potrebni ni za dijagnostiku, a ni za terapiju, ali pacijenta neće ubiti, a koji ojro više dobro će doći vječito gladnoj medicinskoj humanosti.
Nositelji obaveznog zdravstvenog osiguranja u Njemačkoj sasvim sigurno nisu, zbog toga što nemaju privatno osiguranje, a priori osuđeni na propast. Ali jedno je sigurno: Dogodit će im se da ih medicinska asistentica koja sjedi na „recepciji“ u ambulanti, poliklinici ili bolnici otpremi kući neobavljena posla, uz obavijest da su svi termini do jeseni zauzeti, liječnici prezaposleni, kapaciteti opterećeni, te da se jave za mjesec-dva jer će se do tada možda neki termin osloboditi. Ili će ustanoviti da pacijentovo obavezno osiguranje troškove neke pretrage ne snosi, te je pacijent dužan prikupiti medicinsku dokumentaciju kojom se dokazuje nužnost neke pretrage ili nekog drugog zahvata te ju poslati osiguranju koje se onda očituje o tome preuzima li ili ne preuzima (i u kojem obimu) troškove koji će nastati. Ajde sad skupite papire, ako ne možete do doktora jer ne možete dobiti termin!
Zato svim svojim njemačkim prijateljima preporučujem stare balkanske recepte za zdrav i dugovječan život: ujutro rakijica, preko dana bijelog i crvenog luka koliko okolina može izdržati, u svakoj prilici žvakati dostupne trave, a kad vrag zaprijeti – naribat đumbira i narezat špeka, tu onda ni čukljevi nemaju šanse.