Sveučilište u Leidenu na zapadu Nizozemske u svom je sklopu nedavno osnovalo neobičnu ustanovu. Sveučilište je osnovalo banku izmeta koja će skupljati, obrađivati i distribuirati ovaj neobičan depozit u sve medicinske supstace koje su iskoristive klinički. Pod time se misli na rijetka i teško izliječiva crijevna oboljenja.
U Nizozemskoj se godišnje bilježi oko 3000 takvih slučajeva od čega 5 % slučajeva postane kronično stanje. Svakog se mjeseca u zemlji obavi 3-4 presađivanja crijevne flore. U nekim slučajevima infekcija može biti smrtonosna nakon teških proljeva, upale debelog crijeva i puknuća crijeva.
“Naša ‘banka kakice’ olakšat će liječnicima i bolnicama u zemlji transplantacije zdrave baketrijske flore”, objasnio je Ed Kujiper, profesor mikrobiologije na sveučilištu. “Ta procedura je često i jedino rješenje za osobe koje pate do kronične infekcije crijeva i imaju Clostridiu difficile, bakteriju koja se nekada razvija nakon liječenja antibioticima”, kaže Kujiper.
Neki antibiotici uništavaju normalnu crijevnu floru, što toj bakteriji omogućuje širenje, kaže pofesor. Presađivanje crijevne flore omogućuje transplantaciju zdrave bakterijske flore koja se širi crijevima. Ta banka izmeta trebala bi omogućiti znanstvena istraživanja npr. Crohnove bolesti.
Profesor žali što davanje izmeta nije dobro prihvaćeno kao davanje krvi i matičnih stanica, tumačeći takav trend uvriježenim navikama i stavovima.
Ne vidim zašto. Sama značenjska i asocijativna veza između tih dvaju pojmova (‘banka’ ; ‘izmet’) toliko je dobro pogođena, smislena i odmjerena; u mjeri u kojoj je danas to rijedak slučaj.
Očekivao bi kako će kako će prijem opisane novine u široj javnosti biti čak iznimno pozitivan. Očekivao bi čuti reakcije poput: “Oduševljena sam idejom. Napokon imamo banku dostojnu svog imena!”; zatim “Vrlo dobra inicijativa, tamo im je i mjesto!” i slično.