10. travanj sasvim je običan dan u kalendaru.
Po katoličkom kalendaru, to je blagdan sv. Franje Asiškog.
No, prije 75 godina na taj datum proglašena je Nezavisna država Hrvatska – koja uopće nije bila nezavisna jer je itekako ovisila o svojim zaštitnicama, nacističkoj Njemačkoj i fašističkoj Italiji, koja nije ni izdaleka ličila na državu (granice su joj određene proizvoljno i nasilnim putem, tj. okupacijom teritorija – bez međunarodnog priznanja) a nije bila ni hrvatska jer je progonila, zatvarala i ubijala hrvatske političke neistomišljenike (August Cesarec npr.) kao i pripadnike drugih nacionalnosti – Rome i Srbe.
Dakle, prikladniji naziv te umjetne tvorine bio bi Ovisna neodrživa nedržava ustaška.
Ustaška vlast je prionula uz nacizam i fašizam – a junačine su se u svibnju 1945. razbježale kao zečevi, ali začudo, sva ta činjenja u jednom dijelu hrvatskog naroda priskrbile su ustašama umjesto prezira i osude – poštovanje i divljenje. Jer kao ‘nezavisne’ ustaše su utjelotvorenje tisućugodišnjeg sna o slobodnoj Hrvatskoj. Moš’ mislit! Period od 1941. do 1945. više je ličio na noćnu moru nego na divan san.
Zlatko Hasanbegović je kao student povijesti 1996. napisao da su ustaše bili ‘mučenici, heroji i šehidi’. Kad se to otkrilo, današnji ministar se opravdavao i izvlačio na razne načine: te je zaboravio da je tako pisao 1996., te on nije autor teksta već je samo potpisan pod taj članak (?) – te ga se pogrešno shvaća odnosno ne razumije itd. U njegovu je obranu stao i ‘uvozni’ hrvatski premijer, Tihomir-Tim Orešković izjavivši da je ‘Hasanbegović uvjereni antifašist.’
Ukratko: Zlatko Hasanbegović ne da nije za Antu nego je protiv Ante, on je anti-Ante i njegove zločinačke družbe. Malo je nedostajalo da i ministar kulture postane ‘mučenik, heroj i šehid’, koliko je novinarskih neprijateljskih ofenziva odbio.
Kad bi se ministra kulture priupitalo da sastavi popis osoba i djela kojima se divi, zacijelo bismo imali čast čitati nešto nalik ovome:
– omiljeni državnici i političari: Winston Chruchill, Franjo Tuđman, Josip Broz, general Patton, general Eisenhower, Charles de Gaulle, Ivan Šibl, Rade Končar, Josip Kraš, Đuro Đaković…
– najdraži filmovi: Most na rijeci Kwai, Veliki bijeg, Stalag 17, 12 žigosanih , Sutjeska, Bitka na Neretvi, Schindlerova lista, Odavde do vječnosti, Pijanist, Život je lijep, Narodni heroj Ljiljan Vidić…
– omiljeni glumci: Jamest Stewart, Clark Gable, Lee Marvin, Charles Bronson, Henry Fonda, Kirk Douglas… (sudjelovali u II. svjetskom ratu u američkoj vojsci)
– najbolje knjige: Na Zapadu ništa novo, Kvaka-22, Vrijeme života i vrijeme smrti, Goli i mrtvi,
Kiklop… (antiratne)
– omiljeni pisci – Ivan Goran Kovačić, Vladimir Nazor, Erich Maria Remarque, Ernest Hemingway…
– video igrice: Medal of Honor, Wolfenstein
– omiljeni pjevač – Elvis Presley (služio vojsku u Europi)
– omiljena pjevačica i glumica – Marlene Dietrich (antifašistkinja)
– najdraži znanstvenik – Albert Einstein (pobjegao 1933. iz nacističke Njemačke u SAD) itd.
Bosanskohercegovački književnik Meša Selimović u jednom je intervjuu rekao: ‘Čovjek nije biće koje je očišćeno od zla ili od dobra. Dobar je čovjek onaj koi u sebi ima više dobra nego zla. (…) Uvijek je bilo zla i dobra, moderni svijet nije suroviji nego stari, možda je samo usavršio tehička sredstva koja efikasije realizuju surovost’. (iz knjige ‘Pisci, mišljenja i razgovori’, 2002.)
Pavelić i njegova družba su bile loše osobe jer su počinile mnogo zla i nimalo dobra za svoje četverogodišnje vladavine marionetskom državicom. NDH je u svom sastavu imala i današnju BiH, a tamošnji stanovnici smatrani su od strane ustaša ‘cvijećem hrvatskog naroda’ pa je očito da je i Hasanbegović cijelim svojim bićem osjetio da je i on dio tog ‘cvjetnjaka’. Otuda i one zanosne rečenice mladog studenta povijesti o mučenicima i šehidima.
No, kako nas povijest uči, stvari nisu ni izdaleka tako ružičaste i mirišljave kao u nekom ružičnjaku odnosno cvjetnjaku.
Sudeći po njegovim stavovima, Zlatko Hasanbegović je antifašist isto toliko koliko je i Pavelić Pravednik među narodima. Nije dovoljno samo deklarativno odbacivati ustaštvo, valja ga izbaciti i iz glave i srca.
Uvaženi gospodine Hasanbegoviću, iskreno se nadamo da ne namjeravate svečano obilježavati 10. travnja, dan osnutka NDH, kao ni datum 13. lipnja, dan sv. Antuna Padovanskog koji se za vrijeme NDH slavio kao poglavnikov imendan.
Poštovani ministre, u ime uljuđenosti i kulture, molimo vas, krajnje je vrijeme da prekinete sa svojm endehaško-romantičarskim šehizdarijama.