Motel Trogir prekrasan je primjer arhitektonskog modernizma socijalističke Jugoslavije, sagrađen na zapadnom ulazu u grad Trogir. Djelo Ivana Vitića, jednog od napropulzivnijih arhitekata nakon Drugog svjetskog rata, morfološki podsjeća, kako je to jednom rekao jedan kritičar arhitekture, na minimalističko-brutističke skulpture poznatog američkog umjetnika Donalda Judda. Međutim, one su nastale gotovo dvadeset godina kasnije, pa bi bilo bolje reći: Juddovi radovi podsjećaju na Vitića.
Kako to već biva s našom baštinom, a naročito onom koja potiče iz vremena socijalističke Jugoslavije, te naročito sada kada se strategijama propadanja objekti vrijedni po brojnim objektivnim parametrima interdisciplinarnog vrednovanja dovode do urušavanja da bi se oslobodile parcele za gradnju još starijeg i još ljepšeg po mjerilima pohlepnog posjednika (pri čemu su procesi privatizacije više no često zamagljeni i nejasni), i Motel Trogir trenutno je u vrlo lošem stanju.
Time su napori udruge za suvremene umjetničke prakse Slobodne veze koji ukazuju na ovaj modernistički doseg u turističkoj arhitekturi napori iznimno vrijedni u kontekstu ne samo baštinskog aktivizma, već vrednovanja socijalističkih tekovina općenito.
Tako je prije nekoliko tjedana u jednom od najpoznatijih građevina (od betona, naravno) arhitekta Ivana Vitića, famoznoj Kockici na Prisavlju, predstavljena publikacija “Motel Trogir: nije uvijek budućnost ono što dolazi”.
Ovaj mudar naziv odista je dobro izabran. Publikacija nam daje puno više od iscrpnih informacija o arhitektu i estetskom vrednovanju njegovog iznimnog opusa, s naglaskom na motele kao relikte automobilsko-turističke kulture koja je procvala sredinom šezdesetih, naravno, zahvaljujući prije svega dovršavanju Jadranske magistrale, čija je izgradnja trajala od pripremnih radova 1955. godine do otvorenja 1965. godine, o čemu podrobno piše arhitektica Melita Čavlović, jedna od autorica. U ukupno sedam poglavlja, uz uvod uredničkog tandema Nataše Bodrožić, aktivistice, kustosice i publicistice te Saše Šimprage, aktivista i publicista, voditelja fantastične inicijative 1postozagrad, te refleksije poznatih imena kao što su Idis Turato, Maroje Mrduljaš, Ruben Arevshatyan, ovo kompaktno djelo obuhvaća analizu nekih fenomena koji bacaju šire svjetlo na razdoblje u kojem nastaje motel.
Tako renomirani povjesničar Tvrtko Jakovina daje uvid u globalne i unutrašnjo-političke šeme federacije u vrijeme nastanka kapitalnog projekta Jadranske magistrale, arhitektica i povjesničarka arhitekture Tamara Bjažić Klarin na živahan način čitatelju približava lik Ivana Vitića, povjesničarka umjetnosti i arhitekture Sandra Uskoković ukazuje na problematiku kulturnog dobra modernosti, dok povjesničarka umjetnosti i arhitekture Lidija Butković Mićin i arhitektica i zaposlenica zagrebačkog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika, kulture i prirode Zrinka Paladino tematiziraju još dva Vitićeva projekta: motel “Sljeme” kraj Rijeke i famozni “šareni” neboder u Laginjinoj ulici u Zagrebu koji se upravo obnavlja. Arhitektica i urbanistica Dafne Berc pak ocrtava ulogu inteligentnog prostornog planiranja u razvoju turističke infrastrukture i povezanih društveno-ekonomskih sfera: “Infrastruktura turizma bila je konceptualizirana na bazi kompleksnih prostornih planova kojima bi se u praksi iskušavale najnovije ideje ekonomskog i urbanističkog planiranja, u skladu s načelima decentralizacije i radničkog i društvenog sustava samoupravljanja. Pretpostavljala se izravna povezanost fundamentalnog pitanja učinkovitosti turizma s blagostanjem okolnih gradova i njihovih građana, ravnotežom novogradnje i očuvanog prirodnog bogatstva…” . Osim arhitektonske baštine, upravo ovo posljednje, a ujedno i najvrijednije što imamo i što ne pripada državi koja to blago brutalno eksploatira kroz niz populističkih mjera šarene laži o “razvoju”, a to je prirodno bogatstvo ove zemlje, ugroženo je strahovitim valom nelegalne gradnje i nepostojeće pripadajuće infrastrukture u poteklih 20 godina.
Publikacija “Motel Trogir: nije uvijek budućnost ono što dolazi” izvrstan je hibrid stručne i popularne literature, koja kroz izvrstan urednički odabir osvjetljava put u našu bolju prošlost. Mraku i gustim maglama usprkos.
