Piše: Dušan Jakovljević Jafok
Danas je 8. decembar 2013. Ni počemu značajan datum, osim što je moja tetka Goga juče napunila 76.
U novinama su objavili da je na uglu Budimske i Venizelosove iskopana bomba od 5 tona iz Drugog svetskog rata.
Za one koji ne znaju, Venizelosova se nekada zvala Đure Đakovića. To je deo grada za koji oni koji tamo stanuju kažu Dorćol, Mi, koji smo na ovoj strani Dorćola, od raskrsnice do Kališa, Dorćolom smatramo samo deo do Bajlonove pijace.
Nije to tema. Tema je ta bomba koju su pronašli. Bomba koja se iskotrljala iz aviona zajedno sa onom koja je pogodila našu kuću na Dorćolu 6. aprila 1941. U šest ujutru. Vazdušno rastojanje od naše kuće do ove bombe manje je od sto metara. Sa visine od dva-tri kilometra sa koje su herojski nemački avioni gađali kukavičku srpsku zemlju za račun nečije sreće, to je ništa. Zajedno ispale iz aviona.
Zato sam ceo dan tmuran i antievropejski raspoložen. Držaće me to još onoliko, znam ja. Ustvari, ja tu “demokratiju” priznajem samo zato što ne želim da njihove herojske bombe ponovo padaju na kukavičke glave moje dece.
Kad već ono herojsko evropejsko-amerikansko prevaspitavanje sa dvadeset kilometara visine nismo mogli da sprečimo, makar da ne dozvolimo da se ponovi.
Zahvalan sam, zato Evropi, Americi, svim tim demokratskim, pravednim i humanim akcionarima što nisu savršeni pa im jedna bomba iz tepiha nije eksplodirala ni u jednom od dva potencijalna trenutka. Zahvalan sam jer je tamo neki Švaba nešto pogrešno spojio, a tamo neki Srbin promašio kapislu kad je zakopao kašiku rovokopača. Spasli su nečiji život. Živela evropa! Sutra ću da joj upalim sveću u dvorištu Vaznesenjske crkve. Tamo nisu promašili. Tamo su bili precizni do savršenstva. U san im dolazili krici onih koju su usrećili svojim bombama! Što rek’o moj kum Goran, pas im se na majci zarazio.
Hvala, Evropo, ne proklinjem te. Prokleta se ti i bez mene milione puta do sad. Biće da zato i jesi takva.
U Kragujevcu je neko ukrao gorionik sa večnog plamena u Šumaricama. Hitler ga slavio! Drugi put za tri godine.
Da proda kao sekundarnu sirovinu. U tom ti je gorioniku dedin prah, nesrećniče! Svoju si sudbinu ukrao, budalo. Dao si da je pretope u blokove, posle će da je izvezu, a neko će od toga, od praha tvog dede da izlije bombu i gađa tvoju decu, ako ne budu poslušna. Posle će s pravom da kažu da su Srbi ovakvi i onakvi. I da ih treba s vremena na vreme prevaspitavati.
Bombama, dabome.
Nadam se da će te ovog puta uhvatiti i demokratski te osuditi na sto godina robije. I da će ti robijaši razvaliti tu kvislinšku bulju, tako da ostatak života kenjaš u pelene. I da ćete po tome pamtiti, dabome. Prema svecu i tropar.
Ili, fudbalski rečeno, Srbija – Evropa – nerešeno. Srbija nula, Evropa 2, dakle – stanje nerešeno.